Premijerna projekcija filma - Posljednja primadona autora Stanislava ŽivkovaMuzej Mimara, Rooseveltov trg 5ponedjeljak, 15. svibnja 2017. u 19 satiDana 17. svibnja 2017. navršava se 111 godina od rođenja najveće svjetske sopranistice Zinke Kunc Milanov, koja je u razdoblju 1927. – 1966. otpjevala 1049 predstava (34 uloge u operama Wagnera, Verdija, Puccinija, Mozarta, Straussa, Giordana, Mascagnija, Smetane, Bellinija, Montemezzija, Webera, Zajca) i održala više od 300 koncerata. Obilježava se i 90. obljetnica od njezina prvog nastupa na sceni te 80. obljetnica od debitiranja u Metropolitan operi. Karijeru je započela u Ljubljani 1927., nastavila kao članica zagrebačke Opere i Njemačke opere u Pragu, da bi od 1937. pa do kraja karijere 1966. bila stalna članica Metropolitan opere u New Yorku. Nakon zatvaranja stare zgrade povukla se sa scene i bavila se vokalnom pedagogijom. Osim u brojnim opernim kućama u Europi, godinama je nastupala i u Južnoj Americi te u Japanu. Njezine su umjetničke izvedbe sačuvane na brojnim tonskim snimkama koje su u svijetu iznimno tražene i stalno se objavljuju na CD-ovima. Film Posljednja primadona nastao je nakon dugogodišnjih arhivskih istraživanja u brojnim svjetskim novinskim arhivima i muzejskim kolekcijama i zasnovan je na intervujima što ih je Zinka Kunc Milanov 1980-ih godina davala raznim novinskim kućama, na obilnoj fotodokumentaciji iz Metropolitan opere te na svesrdnoj pomoći Zinkina biografa Brucea Burroughsa, čija je biografija Zinke Kunc Milanov u pripremi za tisak. Specijalno za ovaj film govorili su Ivanka Boljkovac, sopranistica, te glazbene kritičarke Marija Barbieri i Jagoda Martinčević, a vizualno su rekonstruirani pojedini bitni trenuci te velike operne karijere. U filmu je, uz ostalo, objašnjeno zbog koga je spriječen Zinkin debi u Zagrebu 1927. te kako je najveća svjetska sopranistica svih vremena, poznata kao Zinka Milanov, „rođena“ 6. lipnja 1937. u maloj sobi za probe u Novome njemačkom teatru u Pragu. U filmu se također govori o suradnji s Lovrom von Matačićem i o njegovoj rehabilitaciji. Zinkin je stil bio grandiozan. Bila je diva u konvencionalnome i u melodramatskom smislu i imala je status najveće primadone Metropolitan opere. Njezin je glas bio izniman, s baršunastom tamom u dubinama, s briljantnim visinama i s nevjerojatnim pianissimima koja su oduševljavala sve glazbene kritičare i publiku koja ju je doslovce obožavala i s kojom je imala osobit odnos. U filmu se govori o Zinkinim najvećim ulogama, o njezinu posljednjem koncertu u Trentonu te o umjetničinu pedagoškom radu. Specijalno za ovaj film proslavljena primadona Christa Ludwig poslala je fotografije iz svog vlasništva i prisjetila se svoje suradnje sa Zinkom Kunc Milanov. Film je nastao kao hommage Zinki Kunc Milanov u produkciji njegovih autora – povjesničara umjetnosti Stanislava Živkova i snimatelja i montažera Ivana Tomića.